Doživjela je tri kliničke smrti: Leu Kiš je 15 minuta dijelilo od sigurne smrti!

Instagram/Lea Kis

Voditeljka Lea Kiš je bila na ivici smrti kada joj je u stomaku pukla aorta, a tom priliku je čak tri puta doživjela kliniču smrt.

Lea Kiš je izgubila bebu zbog stresa kada je 1999. godine bombardovana zgrada RTS-a u kojem ja tada radila, a jednom prilikom je otkrila kako je izgledalo dan koji nikada neće zaboraviti.

- Jeste, ja sam bila svjesna da se nešto dešava sa mnom. Moj suprug je bio glavni i odgovorni urednik sportskog žurnala, a mobilni telefoni su jako loše funkcionisali, nije to bilo ovo vrijeme. Nisam imala vremena da ga pozovem, imala sam vremena da samo sjednem u kola i odvedem dijete na sigurno. Desilo se jednom u hiljadu ili milion slučajeva, kako mi je kasnije doktor Radulović koji me je operisao objasnio, da mi je pukla aorta u stomaku, tu imate 15 do 20 minuta da preživite. Ja sam u stanju šoka uspjela da stavim trogodišnju Saru u kola i da se dovezem ispred bolnice i samo da je predam medicinskoj sestri i da joj kažem joj da znam i ako umrem da dijete neće ostati pod bombama i na ulici i Bog me je sačuvao. Sljedeće čega se sjećam je buđenje, bombardovanje, sirene, ćerka i muž su bili pored kreveta, a doktor mi je rekao da su me gubili dva tri puta, da je bilo vrlo riskantno. Nisu mogli da mi nađu krvnu grupu, izgubila sam dosta krvi i oporavak je trajao dugo, što fizički, što psihološki jer gubitak nerođenog djeteta ostavlja posljedice na svaku ženu, pogotovo saznanje da više neće moći da postanete majka - rekla je Lea, pa dodala:

- U nekom periodu nisam, trajao je rat, dolazilo je do stvari do kojih je došlo. Kasnije se sve to pretočilo u anksioznost i depresiju, ali sam radila dosta na sebi, imala sam i prijateljicu koja je psiholog, ali ko nije imao borbu sam sa sobom i ko nije uspio sam sebe da pobjedi taj ne zna šta je bitka. Lako je boriti se sa drugim, ali kada imate neprijatelja u sebi, kada imate strah koji ne možete da savladate, kada imate panične napade, to je kažu na ljestvici stresa i toj skali prvo ide strah od smrti, pa strah od razvoda, pa strah od gubitka, pa panični strah. Borila sam se sa tim, ali stvar je samo vježbe i upornosti. Niko me može da izađe ni iz jednog stanja ako ne uloži veliki napor, ja sam uložila veliki napor. Odlučila sam da ozdravim da bih bila dobra sebi, a onda i okruženju. Hvala Bogu evo guram, nije uvijek idealno, uvijek ima uspona i padova ali pokušavam da budem funkcionalna što je najvažnije.