Voditeljka progovorila o teškom djetinjstvu i nemaštini: "Gledala sam majku kako plače.."
07.04.2025 | 19:41
Kristina Iglendža je jedna od naših najljepših voditeljki ali malo ko zna da je ona imala teško djetinjstvo.
Iako je danas uspješna i popularna, djetinjstvo joj je prošlo u nemaštini. Suočavanje sa egzistencijalnim pitanjima naučilo ju je kako je rekla da vrijednuje sve što ima.
- Došla sam iz Dalmacije za vrijeme rata i život me je očvrsnuo od malih nogu. Naučila sam da u životu moraš da ideš jako, snažno i strastveno, nema odustajanja. Mogu i da padnem i da ne uspijem, otresem koljena i nastavim dalje dok ne dođem do svog cilja - rekla je ona pa dodala:
- Džabe ti ljepota i pamet ako nemaš hrabrosti. Ne plašim se ničega, osim Boga. Ne kritikujem sebe za greške iz prošlosti, nego to prihvatim i iz toga izvlačim pouke i stvari koje ne bi trebalo da ponavljam - rekla je Kristina.
Dolazak u Beograd bio je za nju jedno novo poglavlje i nije bio lak ni za nju ni za njenu porodicu koji su najteže trenutke prebrodili zahvaljujući međusobnoj podršci.
- Mislim da me je to dosta formiralo kao osobu, jer sam bila mala djevojčica od devet godina koja je bila potpuno svjesna svega. Preko noći ostaneš bez ičega, dođeš u koloni i nemaš gdje da spavaš, škole te teško prihvataju, jer si stranac.
Voditeljka otkriva da se svega sjeća kao da je juče bilo.
- Kada gledaš majku koja plače i koja ne može da ti da za užinu, bori se kao i otac, to te nekako oformi. Zato sam jako mlada počela da radim, kao klinka sam prodavala sladoled, radila u kafiću. Mene ništa nije bilo sramota, jer moji nisu imali da mi pruže - otkriva ona.
- Bila sam svjesna da nemaju, ima li gore boli nego da vidiš majku koja plače i ne može djetetu da pruži osnovne stvari. Hvala Bogu ostali smo živi, zdravi, najbitnije je kada čovjek ima porodicu i podršku, bitan je oslonac koji dobijaš - rekla je voditeljka.
Novinar: Telegraf